Vrganj

 

PRAVI VRGANJ – (Boletus edulis) i Borov vrganj (Boletus pinophilus)

 

Šešir ili klobuk pravog vrgnja može dostizati promjer od 6-37 cm,  težinu vrgnja i preko 1,5kg. Kod mlade gljive klobuk je bjeličaste, zatim svijetle do tamne braon boje bez crvenih tonova, najprije je poluloptastog oblika, zatim ispupčen. Površina mu je glatka, ali često i sitno naborana, a za vrijeme vlažnog vremena često sluzava. Pore kod mlade gljive su bjeličaste, zatim žute do maslinastozelene, cjevčice su iste boje, iako se odvajaju od podnice klobuka, na kojem su prirasle. Drška je bijela do svijetlobraon boje, u gornjem dijelu sa jasno izraženom bijelom mrežom sitnih okaca, kod mlade gljive trbušastog, a u starosti uglavnom valjkastog oblika. Meso kod mlade gljive je bijelo i čvrsto i ne mjenja boju, kod stare ispod kožice šešira braonkasto i spužvasto, prijatnog mirisa i  prijatnog okusa. Ovaj vrganj je jestiva, jedna od najboljih bosanskohercegovačkih gljiva i raste u prirodnim populacijama.  u četinarskim i listopadnim šumama, na čistinama i uz rubove šume od jula do novembra.

Odrasli primjerci se prepoznaju po žutim do maslinastozelenim porama. Postoji još nekoliko vrsta vrgnja, kojima su zajednički manje ili više izražena mreža na dršci i meso koje ne mijenja boju, i to: borov ili crveni vrganj (B. pinophilus) sa crvenosmeđim šeširom i drškom iste boje, zatim proljetni vrganj (B. reticulatus) sa velurastom, uglavnom ljuspasto ispucalom kožicom šešira i jasno izraženom mrežicom, kao i crni vrganj (B. aereus) sa upadljivo tamnim, crnkastim šeširom. Svi ovi vrganji spadaju među najbolje i najpoznatije samonikle jestive gljive i mogu se pronaći u Bosni i Hercegovini.

Za jedan kilogram suhog vrgnja potrebno je 10-12 kg sviježeg.