Gljive

Više od 100000 vrsta gljiva poznate su čovjeku, od mikroskopskih pa do veliki, razvijenih gljiva, sa velićinom i preko 30 cm, a koje čovjek već nekoliko hiljada godina redovno skuplja i upotrebljava za ishranu. Danas se u svijetu troši godišnje više miliona tona jestvih gljiva. Zbog visokog sadržaja belančevina i hranjive vrijednosti one su značajne u ishrani čovjeka. Najveći dio ove količine se posebno gaji, kao što su šampinjoni, bukovače, šitake i druge vrste, dok sa druge strane postoje mnoge vrste gljiva u prirodnim staništima koje ljudi sakupljaju i postaju sve značajniji izvozni proizvod pojedinih zemalja.

Područje Bosne i Hercegovine obiluje velikim brojem vrsta gljive koje rastu u prirodnim staništima i populacijama, od kojih je većina jestiva i vrlo hranjiva, te predstavlja veoma važan resurs. Ovaj resurs mogao bi biti mnogo značajniji uzimajući u obzir nezagađena prirodna staništa industrijskim i drugim zagađvaćima. Izgradnja otkupnih, skladišnih, prerađivačkih i drugih kapaciteta, te ulaganje u edukaciju stanovništva su faktori koji mogu značajnije doprinjeti razvoju ovog značajnog sektor, jer različite vrste gljive predstavljaju veoma tražen proizvod na stranim tržištima. Od 2000 godine Šumski plod d.o.o Prozor je počeo sa organizovanim otkupom velikog broja vrsta gljive, koje nakon otkupa i prijema prolaze različite vidove obrade i kao finalni proizvod završavaju na domaćem i svjetskom tržištu.

Šumski plod d.o.o Prozor organizuje otkup gljiva: vrganj, lisičarka, smrčak, a i druge zavisno od zahtijeva tržišta.

Vrganj

 

PRAVI VRGANJ – (Boletus edulis) i Borov vrganj (Boletus pinophilus)

 

Šešir ili klobuk pravog vrgnja može dostizati promjer od 6-37 cm,  težinu vrgnja i preko 1,5kg. Kod mlade gljive klobuk je bjeličaste, zatim svijetle do tamne braon boje bez crvenih tonova, najprije je poluloptastog oblika, zatim ispupčen. Površina mu je glatka, ali često i sitno naborana, a za vrijeme vlažnog vremena često sluzava. Pore kod mlade gljive su bjeličaste, zatim žute do maslinastozelene, cjevčice su iste boje, iako se odvajaju od podnice klobuka, na kojem su prirasle. Drška je bijela do svijetlobraon boje, u gornjem dijelu sa jasno izraženom bijelom mrežom sitnih okaca, kod mlade gljive trbušastog, a u starosti uglavnom valjkastog oblika. Meso kod mlade gljive je bijelo i čvrsto i ne mjenja boju, kod stare ispod kožice šešira braonkasto i spužvasto, prijatnog mirisa i  prijatnog okusa. Ovaj vrganj je jestiva, jedna od najboljih bosanskohercegovačkih gljiva i raste u prirodnim populacijama.  u četinarskim i listopadnim šumama, na čistinama i uz rubove šume od jula do novembra.

Lisičarka

Lisičarka, latinski naziv (Cantharellus Cibarius).

Oblik: trubast, ljevkast, punog drška, mlađe gljive ispupčene, a starije ravnog klobuka sa talasastim rubom, žute do narandžaste boje.  Klobuk: 1-12 cm, debeo, čvrst, najprije ispupčen s povijenim rubom, a kasnije ravan sa talasastim-tankim rubom, glatke površine, od žute do žutonarandžaste boje sa bjelkastim tonom. Listići su žuti poput žumanceta, račvasto mrežasti, dugo silaze niz stručak, svijetliji od klobuka. Stručak: 3-7 cm x 0,5-1,5 cm, pun, prema tlu sužen, boja žute do žutonarandžasta kao i boja klobuka ili malo svijetlija. Meso: bijelo-žuto, čvrsto, prijatnog mirisa na breskve, kajsije, svježe oporog, a kuhano specifičnog prijatnog okusa. Stanište: sve šume,  od proljeća do kasne jeseni raste grupno. Upotreba: svestrana, vrlo cijenjena gljiva.



 

Još članaka...